Oko 32 odsto ljudi u vezi je sa pogrešnim partnerom, muškarci pogode ženino neverstvo u 50 odsto slučajeva, ali žene imaju daleko bolju intuiciju u tom pogledu, te provale neveru u 85 odsto slučajeva, pokazuju istraživanja.
Znamo za raznorazna tumačenja kako nešto što je nekad značilo, više nema veze sa životom i OK smo sa tim, šta da radimo... moramo da se prilagođavamo vremenu. Ali jednostavno, postoje neke stvari od kojih nikako ne treba da odustajemo, da ih zaboravljamo i da se pravimo da smo jako moderni. Znaš ono, ostaneš potpuno cool i ništa te nije pomerilo, pa odeš kući i budiš ukućane...
Postoje veze koje započnu lepo i lagano, postoje veze koje započnu onako da zapravo nikad ni ne postanu veze, postoje svakakve situacije za započinjanje, ali svakako smo svi svesni činjenice da postoje i oni susreti koju nam oduzmu dah, pa čak i kada sve ostalo nije u redu, mi sve to pokrivamo činjenicom: „To je hemija, jebi ga!“. Jeste, postoji ta hemija, prilično neobjašnjiva,...
Bilo je to ovog leta, u julu mesecu. I sada, dok se prisećam, osećam kako me obuzimaju trnci iščekivanja, kao te večeri. Tamno nebo, posuto svetlucavim zvezdama...Blagi vetar koji mi mrsi kosu donosi miris mora. Stojim na visini od 50 m. Pruža se pogled na celu rivijeru, hiljade svetala treperi u noci. Moj prvi bandži skok.
Jedna od izuzetno neprijatnih stvari koja može da se dogodi na početku veze, a često i da je osudi na propast, jeste poređenje sa bivšima. Svi to jednako rade – i muškarci i žene, i najverovatnije ni ne postoji neki dobar razlog za to. To se verovatno radi iz čiste nepromišljenosti ali svakako i iz nemara za ljude oko sebe.
Statistički podaci, prema kojima vanbračna zajednica istiskuje bračnu, a razvodi otimaju koristan procenat srećnim krajevima, sve češće govore u prilog tome da se većina današnjih parova rađe igra veze nego što je spremna da se ozbiljno posveti zajedničkom životu i do kraja izgura „i u dobru i zlu“. Istina, uzora za primer baš i nije mnogo, naročito otkad je ulogu...
Laganim korakom se spuštam niz Bulevar Kralja Aleksandra. Sa slušalicama MP4 plejera u ušima i sa "rejbankama" na glavi, uživam u novom albumu „In Flames“-a i apsolutno sam slepa i gluva za ceo svet oko sebe. Povremeno zastanem ispred nekog izloga sa cipelama, i divim se nekoliko sekundi novom modelu najvrtoglavijih potpetica u radnji.
Obično nam u nekakvim savetima za raznorazne razgovore koji se tiču dobijanja novog posla ili napredovanja, obraćaju naročitu pažnju na ostavljanje prvog utiska i onih presudnih prvih nekoliko sekundi. Kako da nastupimo, kako da držimo ruke i noge, kakvu facijalnu ekspresiju da naštimamo, kako kosu da sredimo i sve tako do najsitnijih detalja, a sve to da stane u nekoliko sekundi. Pa da...