Obično nam u nekakvim savetima za raznorazne razgovore koji se tiču dobijanja novog posla ili napredovanja, obraćaju naročitu pažnju na ostavljanje prvog utiska i onih presudnih prvih nekoliko sekundi. Kako da nastupimo, kako da držimo ruke i noge, kakvu facijalnu ekspresiju da naštimamo, kako kosu da sredimo i sve tako do najsitnijih detalja, a sve to da stane u nekoliko sekundi. Pa da li je to moguće?
I te kako jeste! Jedan moj poznanik, profesor na fakultetu je nedavno rekao da mu ceo semestar zavisi od toga kako će biti obučen i kakav stav (da ne kažem raspoloženje) će imati na prvom predavanju pri upoznavanju sa studentima. E pa eto, isto tako je važan i prvi utisak koji ostavljamo na osobu suprotnog (ili istog, kako kome više paše) pola. Mnogi tragične završetke veze dovode u pitanje sa sudbinom ili onom čuvenom „šta bi bilo kad bi bilo?“.
Ipak u najvećem broju slučajeva smo svesni da kad se malo bolje upoznamo i sa nekim „pojedemo po’ kile soli“, nekako se ispostavi da je taj neko baš onakav kakav smo i mislili da jeste kad smo se upoznali. I pri tom ne mislim da u tom slučaju treba da se predstavljamo u lažnom svetlu i glumimo ono što nismo a želeli bismo… Ne, nego mislim da treba da budemo baš onoliko spontani koliko smo i inače, onako duhoviti kao što smo to i sa ostalima i onako raspoloženi kako se tada osećamo. Ništa na silu, jer ako nismo u raspoloženju da se upoznajemo onda to ne treba ni da radimo.
Ja vrlo pouzdano znam da frajeri potpuno lude od devojaka koje su pri upoznavanju i više nego mile, drage i smerne, od onih što su imale „samo jednog (ili ponekad i dva) momka u životu“, od onih što nikad ali baš nikad ne psuju i kad čuju neku psovku instinktivno stavljaju ruku na svoja usta… Od svih tih finih, sa kojima kad se upuste u manje ili više ozbiljnu vezu tek onda skapiraju šta znači „ispod mire sto đavola vire“ i tek onda osete kako je kad te devojka baš vara… A ko je za to kriv? Pa prvi utisak i dobra gluma.
S druge strane, još pouzdanije znam da i mi devojke i te kako ludimo od frajera koji nam na prvom dejtu pričaju da „žele ozbiljnu vezu“, kojima se „gade prevare“, koji „žele da se smire i srede“ – sa nama, razume se… A onda kad se upustimo sa njima, vidimo da baš i ne žele ozbiljnu vezu nego su više onako… za varijantu; a kad su u varijanti onda mogu da se „druže“ i sa drugim devojkama jer to onda naravno, nije prevara; a i kad počnu da se „druže“ onda jasno i glasno kažu da zapravo, još neko vreme ne žele da se smire, i da im je ovako super u životu. Brate, gde je zapelo? Šta ono beše priča s početka?
Pa sad… Naravno da se svi trudimo ako imamo želju da ostvarimo vezu, naročito na početku. Pričamo sve i svašta, a niko nas ne vuče za jezik. Ali ako ćemo iskreno, ono što za nekog mislimo na samom početku – to je tako i tačka. Pa sad, ili „dobar dan“ ili „laku noć“ – zavisi od nas. Isključivo zavisi od nas da li ćemo progledati kroz prste i staviti ružičaste naočare ili ćemo još jednom stisnuti srce i sebi reći: „Znam da to nije to“.
Ja sam na primer godinu dana provela sa svojim bivšim momkom koji mi je u nekoj nazovi šali rekao: „Znaš, kad sam te video prvi put mislio sam da si ti neka uličarka… Onako, delovala si kao da ti je celo moje društvo smor i da se inače mnogo bolje zajebavaš“.
A kada me je pitao kako je on meni delovao kad sam ga upoznala, imala sam samo jednu reč: „Alkoholičar“. Posle godinu dana cimanja tamo – ’vamo, mučnog i neuspešnog traženja zajedničkih interesovanja, i svih ostalih sranja koja prate takav odnos, kad smo rešili da prekinemo agoniju i kad smo odlučili da se raziđemo (neću reći, kao ljudi) ja sam imala da mu kažem ništa osim jedne rečenice: „Znaš, ipak je trebalo da ostane na onom da sam ja za tebe uličarka, a ti za mene alkoholičar! Ipak je trebalo da se držimo tog prvog utiska!“.
Što se mene tiče, ja sam i dalje uličarka, ako to znači da mi je njegovo društvo dosadno do bola i da se ja inače mnogo bolje zajebavam, a on je i dalje ostao alkoholičar, ako to znači da je pijan svaki put kad ga sretnem.
Prema tome – dečaci, budite ono što jeste i ne padajte na fore! Za svakog od nas postoji sigurno jedna osoba koja apsolutno traži baš sve ono što imamo i nemamo. Nisam patetična, i još uvek ni ja nisam naišla na takvog frajera, ali znam da prepoznam fore pa sad malo više uživam čekajući. Nije ni to tako loše!
©Muskimagazin.com